Loptice – R. Hudetz

Loptice za stolni tenis – od davnine do danas Povijest Celuloidna loptica za stolni tenis kakvu danas poznajemo pojavila se u kasnim devedesetim godinama devetnaestog stoljeća u SAD-u. To je začuđujući podatak kada se uzme u obzir da stolni tenis u SAD-u nema neku tradiciju. No bilo kako bilo većina povjesničara stolnog tenisa slaže se s pričom da je Englez James Gibb 1891 upravo iz SAD-a donio prve celuloidne loptice u Englesku. Do tog vremena igralo se uglavnom lopticama od pluta promjera do 5 cm ali i lopticama od pune gume. Loptice od pluta bile su obično presvučene tekstilom i imale su slabi odskok, loptice od gume nasuprot tome bile su tvrde, teške i imale veliki odskok. Upravo su takve loptice onemogućavale brži razvoj stolnog tenisa, tek je pojava celuloidnih loptica u Engleskoj dovela do naglog porasta popularnosti stolnog tenisa. U Engleskoj se u Essexu brzo nakon pojave celuloidnih loptica počelo s njihovom proizvodnjom pa je prema nekim podacima već 1902 u tvornicama proizvedeno preko 2 milijuna loptica. Naglo naraslu popularnost stolnog tenisa potaknuli su novi rekviziti – loptice od celuloida i reketi s oblogama od gume sa zupcima, koji su omogućili razvoj stolnog tenisa kao sporta. Loptice od celuloida su od početka dvadesetog stoljeća bile nezamjenljivi osnovni stolnoteniski rekvizit. Najvjerojatnije je i prvo ime stolnog tenisa – “pingpong” nastalo kao onomatopeja zvuka odskakivanja celuloidne loptice na stolu i reketu. Izraz “pingpong” i danas se koristi – na primjer čuvena “pingpong diplomacy” – otvaranje kineskog-američkih političkih pregovora uz pomoć stolnog tenisa! Naziv pingpong uglavnom se još koristi za stolni tenis kao hobby igru a ne sport, jedino u Kini stolni tenis se i dalje nazivea Ping Pong Ball. Preko sto godina dominacije celuloidne loptice bilo je djelomično prekinuto tek kratkotrajnom paralelnom upotrebom loptice izrađene od plastike početkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. U Engleskoj je tada firma Dunlop proizvodila Barna loptice od plastike koje su dobile ITTF atest i bile priznate i za najveća međunarodna natjecanja. Te loptice se nisu dugo zadržale u upotrebi – bile su vrlo tvrde, imale drugačiji odskok od celuloidnih loptica. Premda su te loptice bile mnogo trajnije od celuloidnih loptica njihova velika slabost bila je da je nakon kratke upotrebe njihova površina postajala sasvim glatka i zapravo nepodesna za igru! Kako u tvornici nisu uspjeli na odgovarajući način riješiti “dječje bolesti” loptica od plastike one su nakon relativno kratkog vremena nestale iz upotrebe. Današnja ITTF pravila za lopticu koja mora biti ravnomjerno okrugla određuju promjer od 40 mm uz toleranciju plus/minus od 0,5 mm, težinu 2,7 g uz toleranciju plus/minus 0,3 g a odskok s visine 30,5 cm na normiranoj čeličnoj ploči treba biti između 23,5 i 25,5 cm. Pored toga ITTF obavlja redovnu kontrolu ITTF approved loptica. Od svih se ITTF approved marki loptica svake druge godine iz nekog nasumce izabranog dućana uzmu 24 loptice te se spektrometrom kontrolira boja, digitalnom kamerom mjeri odskok loptice, posebnim mjernim instrumentom mjeri promjer u raznim ravninama, utezima od 5 kg pravi pritisak kod kojeg se tolerira deformacija loptica od 0,71 do 0,87 mm! Ako tako nasumce izabrane i kontrolirane loptice nisu u okvirima dozvoljene tolerancije loptice se nakon dodatnih provjera mogu brisati s liste ITTF approved. Boja loptica Po pravilima dozvoljene su bijela i narančasta boja loptice. Iako je već 1969 na Tehničkom Univerzitetu Braunschweig istraživanjima potvrđeno da su žute ili narančaste loptice znatno bolje vidljive i danas se na svim najvažnijim natjecanjima koriste isključivo bijele loptice. Neko vrijeme je izgledalo da će narančasta boja postepeno uspjeti zamijeniti bijelu boju ali je taj trend nakon Europskog prvenstva u Eindhovenu 1998 godine prekinut. Što se desilo? Za Eindhoven organizatori su se potrudili osigurati maksimalne uvjete za televizijske prijenose. Nakon konzultacija odlučeno je da će se igrati na plavim stolovima s narančastim lopticama što će omogućiti maksimalnu vidljivost za gledaoce TV prijenosa a naravno i igrače. Velika je greška bila da je pri tome ispuštena iz vida boja ITTF approved Gerflor poda. Na samom turniru a naročito kod televizijskih prijenosa loptica se gubila iz vida onog trena kada više nije bila iznad stola. Iznad poda zbog komplementarnih boja loptice i poda loptica je postajala “nevidljiva”, na televiziji je izgledalo kao da se igrači kreću i zamahuju za udarac bez loptice. Kako su plavi stolovi i Gerflor pod bili već u širokoj primjeni narančasta loptica je praktički nestala s većih natjecanja, bijela loptica se sasvim vratila na scenu premda je narančasta loptica na plavom stolu dokazano bolje rješenje! Plastika protiv celuloida Loptice od plastike vraćaju se na velika vrata u stolni tenis 2013 godine. Svjetska stolnoteniska federacija ITTF odlučila je od 2013 uvesti plastične loptice koje će se prvo vrijeme koristiti paralelno s celuloidnim lopticama i zatim ih posve zamijeniti. Prve plastične loptice nove generacije već su testirane od strane vrhunskih igrača i ocjene su pozitivne. Tehničke mogućnosti izrade adekvatnih loptica iz plastike danas su daleko bolje u usporedbi s mogućnostima od prije tridesetak godina. Osnovni razlog zašto se stolni tenis ponovno okreće lopticama od plastike je celuloid! Danas se celuloid u industriji koristi samo još u proizvodnji stolnoteniskih loptica, inače je svugdje zamijenjen suvremenijim materijalima s boljim tehničkim karakteristikama. U svijetu je proizvodnja celuloida gotovo zamrla. Zbog složene proizvodnje loptica iz celuloida, rigorozne zdravstvene zaštite radnika, relativno mnogo neophodnog ručnog rada sve europske tvornice loptica su već odavna zatvorile vrata zbog nerentabilnosti proizvodnje. Kvalitetne loptice uz jednu iznimku proizvode još isključivo u Kini. Tek je u Japanu ponovno pokrenuta proizvodnja loptica u jednoj tvornici u kojoj se sada proizvode loptice vrhunske kvalitete ali i odgovarajuće visoke cijene. Sve ostale tvornice loptica, njih petnaestak, nalaze se u Kini, tako da u tom segmentu stolni tenis izravno ovisi o kineskoj proizvodnji. Iz ploča celuloida izrežu se okrugle pločice koje se zatim zagrijavaju na 100 C te formiraju u polukugle i zatim spajaju u lopticu. Važno je pri tome da obje polukugle budu sasvim jednake težine i tvrdoće, da šav kojim su kugle spojene bude savršen. Kod loptica promjera 40 mm to je još teže postići nego ranije kod loptica promjera 38 mm. Kada su loptice proizvedene, nakon obaveznog brušenja kojim se dobiva hrapava površina loptice, obavlja se selekcija. Dugo vremena su standardne selekcije bile loptice s tri zvjezdice koje su bile najkvalitetnije, zatim loptice s dvije zvjezdice i na kraju loptice s jednom zvjezdicom. Danas su najkvalitetnije loptice one koje imaju atest ITTF-a (ITTF approved) za sva međunarodna natjecanja a pored toga postoje takozvane loptice za trening (training balls), oznake sa zvjezdicama su zapravo nestale. Već kod proizvodnje loptica promjera 38 mm tek petnaestak posto proizvedenih loptica selektiralo se u najkvalitetniju i ujedno najskuplju kategoriju, dok su preostale loptice selektirane u kategorije s dvije zvjezdice, jednom zvjezdicom a najnekvalitetnije su išle u prodaju za hobby igrače pod nekim drugim imenom. Taj najlošiji dio selekcije prodavan je ispod cijene koštanja proizvodnje, gubitak je pokrivan dobitkom od prodaje najkvalitetnijih loptica. Nakon uvođenja loptica s promjerom od 40 mm problemi u proizvodnji loptica su se povećali. Zbog većeg promjera i ograničene težine loptice su postale mekše, svaka neravnomjernost znatno više dolazi do izražaja kod većeg promjera loptice pa je i postotak najkvalitetnijih loptica selektiranih iz proizvodnje pao. Danas se u tvornicama stolnoteniskih loptica uobičajeno nekoliko prvih selekcija, koja se uklapaju u ITTF norme, razvrstava u A 1, A 2 itd. selekcije tako da i u ITTF approved lopticama ima razlika u kvaliteti. U tvornicama se selektiranje uz pomoć odgovarajućeg uređaja radi automatski. Na turnirima igrači prije meča ručno selektiraju lopticu s kojom žele igrati. Dugo vremena ta se selekcija radila na stolu prije meča – oba su igrača iskušavali po nekoliko loptica pa su zatim dogovarali s kojom od selektiranih loptica će igrati. Takav postupak naravno nije bio propaganda za proizvođača loptica koji je bio sponzor jer kada igrači odbacuju loptice koje imaju žig ITTF approved loša je reklama. Pored toga znalo se dešavati da se igrači duže vrijeme dogovaraju s kojom će lopticom igrati, jer jedan želi jednu a drugi igrač drugu! Zbog svega navedenog uvedeno je pravilo da igrači uoči meča kod suca a ne na stolu izaberu lopticu s kojom će igrati kao i rezervne loptice te se proces selektiranja loptice više se ne odvija pred očima gledalaca. Kod celuloida je pored ostalih nedostataka problem da se radi o lako zapaljivom materijalu pa su za skladištenje i transport loptica propisane posebne mjere predostrožnosti koje uzrokuju i znatne troškove. Poznat je slučaj kada je u Hongkongu na temperaturi od 34 C eksplodirao kontejner s 500.000 loptica. Skladišta stolnoteniskih loptica moraju u EU biti odvojena protupožarnim zidom od ostalih dijelova skladišta i svi protupožarni propisi moraju biti strogo poštivani. Loptice od plastike koje će uskoro zamijeniti loptice od celuloida imati će znatnih prednosti. Kao prvo za njihovu proizvodnju neće biti potreban celuloid, materijal koji je zbog svojih tehničkih karakteristika u ostaloj industriji sasvim izašao iz upotrebe, već će to biti danas svima dostupna plastika. Loptice od plastike biti će osjetno trajnije, njihova kvaliteta daleko ujednačenija. Tehnički se više neće spajati dvije polutke od celuloida u jednu lopticu pri čemu je problem kvaliteta šava kojim se spajaju dvije polutke ali i potreba da obje polutke budu potpuno iste težine i tvrdoće. Loptice iz plastike raditi će se sasvim drugom tehnologijom, kod koje neće biti takvog spajanja dviju polutki. Na kraju velika je prednost i u tome da loptice više neće biti od lako zapaljivog materijala što je u transportu i skladištenju donosilo mnoge probleme. Za plastične loptice pravilima će biti predviđene znatno manje tolerancije kod obujma i težine a to znači da će loptice biti ujednačenije kvalitete. Uzgred rečeno za prijelaz s celuloida na plastiku nije potrebno mijenjati pravila koja navode da se loptice mogu izrađivati iz celuloida ili drugog materijala, loptica jedino mora imati određen promjer, težinu i odskok na normiranoj ploči! Da li ste znali? – U godinama poslije II. svjetskog rata bila je osjetna nestašica loptica – nije bilo dovoljno loptica na tržištu, loptice su bile vrlo skupe. Igrači su se pored ostalog snalazili i tako da su “krpali” puknute loptice. Za “krpanje” se koristila svila od padobrana ili slični materijal ili se razrezala neka već sasvim neupotrebljiva loptica pa se acetonom otopio komadićak tog celuloida i njime pokrpala pukotina na loptici! Nakon toga loptica naravno nije bila više ravnomjerno okrugla ali i to je bilo bolje nego uopće ne imati lopticu! – Već u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća tvornice loptica u Europi zatvarale su svoja vrata, u relativno kratkom vremenu proizvodnja se iz Europe preselila u Kinu. Dok su ranije tvornice loptica bile uglavnom vezane uz neku poznatu stolnotenisku marku seobom proizvodnje u Kinu sve su europske stolnoteniske firme bile prisiljene početi kupovati u kineskim tvornicama. Procjenjuje se da se danas u svijetu preko 90% stolnoteniskih loptica proizvodi u Kini!! – Kod najsnažnijih udaraca loptica se u igri deformira čak za 25% svog volumena. – U Japanu su za proučavanje i simulaciju pojave lavina koristili 550.000 stolnoteniskih loptica. – U svijetu ima podosta kolekcionara stolnoteniskih loptica. Jedan od najpoznatijih je Nijemac Dieter Lippelt, koji ima kolekciju od preko 5.800 raznih loptica! – Ukrajinski zaljubljenik u stolni tenis Sergei Korkin okupio je ekipu s kojom se popeo na najviši europski vrh na planini Elbrus u Kavkazu, postavio tamo stol za stolni tenis i 31.7.2009 odigrao partiju stolnog tenisa na nadmorskoj visini od 5585 m i temperaturi od -11 C. To je zabilježeno u Guinessovoj knjizi rekorda kao stolnoteniski meč odigran na najvišoj nadmorskoj visini. U igri su problem bile loptice koje su na toj nadmorskoj visini zbog razrijeđenog zraka letile mnogo dalje nego u nizini! – U pripremi promjene promjera loptice sa 38 mm na 40 mm u Kopenhagenu je odigran pozivni test turnir s novom 40 mm lopticom. Očekivalo se da će nova, veća i sporija loptica biti prednost za obrambene igrače no već se tom prvom prilikom pokazalo da su ta predviđanja bila neosnovana. Sjajni engleski defanzivac Syed imao je s tom novom lopticom znatno više problema od svojih kolega napadača, a teškoće za defanzivce niti kasnije nisu nestale. Osnovni problem ostao je davanje loptici jakih defanzivnih rotacija. – Brojevima označene stolnoteniske loptice u mnogim se lutrijama koriste za izvlačenje lutrijskih brojeva – tako na primjer njemački loto koristi 49 lakiranih stolnoteniskih loptica koje se izvlače iz bubnja. – Za hobby igranje proizvode se razne obojene i šarene loptice. Pored toga loptice s nekoliko različito obojanih segmenata koriste se u školovanju igrača kako bi se lakše vidjela rotacija loptice. Bilo je više eksperimenata s lopticama označenim raznim linijama što bi trebalo omogućiti lakše “čitanje” rotacije loptice. Premda su eksperimenti bili uspješni u praksi nije došlo do primjene tako označenih loptica jer industrija nije bila zainteresirana tehnički riješiti njihovu masovnu proizvodnju. – U današnje vrijeme nezamisliv je trening igrača koji igraju ozbiljan natjecateljski stolni tenis bez takozvanog “many balls” treninga, to jest intenzivnog treninga s neprekidnim ubacivanjem nove loptice u igru. Za takav trening potreban je veći broj loptica kao i za trening sa stolnoteniskim robotima. To ne predstavlja nikakav problem jer postoje relativno jeftine kvalitetne trening loptice. Zacijelo je takav način treninga doveo do toga da igrači više nisu toliko osjetljivi niti kod izbora niti kod promjene loptice. Za razliku od suvremenog treninga s mnogo loptica nekoć je nova loptica predstavljala pravu dragocjenost! Kada sam 1952 osvojio juniorsko državno prvenstvo u parovima i drugo mjesto u pojedinačnom natjecanju po povratku s prvenstva pozvao me tadašnji predsjednik mog kluba, legendarni Lovro Ratković, čestitao mi na uspjehu i za nagradu mi poklonio 3 nove Barna loptice!! Iskreno sam se razveselio toj neočekivanoj nagradi. Možete li zamisliti nekog današnjeg juniorskog prvaka kojeg bi razveselila takva nagrada?!